Osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Velika

Za početak, recite mi jeste li zadovoljni književnim susretom u našoj školi?

Naravno. Kako ne bih bila zadovoljna kad sam upoznala i družila se s tako prekrasnom djecom koja se trude naučititi čitati.

Kako se uopće rodila ljubav prema književnosti? Opišite nam svoje književne početke.

Ljubav prema književnosti je dio mene i vjerojatno smo zajedno došle na svijet. Oduvijek sam bila zainteresirana za pjesme, priče, knjige, čitanje i sve  povzano s time. Oduvijek sam iznenađivala učitelje i profesore svojim zadaćama i sastavcima. Često sam nastupala na priredbama, recitalima. Prva pjesma mi je objavljena u časopisu „Kaj“ kad sam bila šesti razred osnovne škole.

 U kojem književnom rodu najviše pronalazite sebe? 

Nema odgovora na to pitanje, jednako uživam i u prozi i poeziji. Volim pisati, a o tome koji ću oblik upotrijebiti kako bih prenijela neku poruku odlučujem u suradnji s nadahnućem. Ono što je najvažnije to je zašto uopće pišem, a odgovor na to pitanje je – pišem samo zato da pomognem djeci u odrastanju, odraslima da bi bili bolji ljudi.

Recite mi, je li Vam lakše pisati za djecu ili za odrasle, te jesu li djeca „zahtjevnija“ publika?

Pisanje je moja ljubav i moja strast, pišem s  nevjerojatnom lakoćom samo teško pronalazim slobodno vrijeme za to. Imam obitelj, odgovoran sam građanin i imam puno obaveza. Za pisanje kradem trenutke vikendima i ljeti.

Vaša knjiga Kako se gleda abeceda postigla je zapažen uspjeh na „Izložbi slovarica i početnica u europskim zemljama“ u Bruxellesu [ Briselu ] još 1997. godine. Otkud se, zapravo, rodila ideja ispričati priču baš o slovima abecede?

Jako sam sretna zbog toga što je tada, dakle prije 19 godina prepoznata  dubinska vrijednost te knjige. Nije taj uspjeh pao s neba, treba se to znati. O načinu približavanja slova i lakšem savladavanju pismenosti punoi sam razmišljala i dala si puno truda prije nego li sam pronašla put s kojim sam ibla zadovoljna.

Upravo se spomenuta slikovnica već dugi niz godina nalazi na popisu lektirnih djela za učenike prvog razreda. Na neki ste način upravo Vi , naravno uz podršku učitelja i roditelja, ona ruka vodilja koja male čitatelje uvodi u čarobni svijet knjiga i slova. Kako se osjećate kada znate da ste nezaobilazan dio nečijeg životnog puta?

Pa ja ne stignem razmišljati o tome na takav način, vjerujte mi, ja samo djecu jako VOLIM i POŠTUJEM. Velikim slovima, napišite, molim Vas. Ponekad se i ljutim na sebe kako im ne mogu odoljeti, ali eto ne mogu. Djeca imaju jednu iznimnu čistoću u sebi koja me oduševljava i čude se svijetu kao i pjesnici. Djeca su slobodana u izražavanju osjećaja i misli. Na njima svijet ostaje!

Kako se gleda abeceda jedina je knjiga u lektiri koju su ilustrirala djeca. Kako je uopće došlo do te neobične i kreativne ideje?

Razne ideje izlaze iz mene same od sebe, a ova ideja mi je pala na pamet tako što sam promatrala dječje crteže, koliko su posebni, zanimljivi, zabavni, topli… Pokazalo se to kao pun pogodak.

Razgovarala: Laura Perčinić, 5.b